Categories
News

Uloga fitnessa u zaštiti i unapređenju zdravlja

UVOD

Čvrsti znanstveni dokazi pokazuju da su mnoge bolesti češće u osoba koje se rijetko ili uopće ne bave tjelesnom aktivnošću nego kod redovito fizički aktivnih osoba. Broj bolesti ili stanja koje potiče tjelesna neaktivnost posljednjih je desetljeća kontinuirano rastao. Tjelesna je aktivnost bila i ostaje neizostavan biološki podražaj nužan za održavanje struktura i funkcija organa i organskih sustava.Većina, ako ne i sve, adaptacijske promjene, uzrokovane umjerenom učestalošću i intenzitetom tjelesneaktivnosti, djeluju tako da poboljšavaju zdravlje, unapređujući strukturu i funkcionalnu sposobnost odgovarajućeg organa. Mnoge adaptacijske promjene također smanjuju rizik od određenih bolesti, npr. prekomjerne tjelesne mase ili pretilosti. Tjelesna neaktivnost, pak, kao nedostatak biološkog podražaja, ima sasvim suprotne učinke i povećava rizik od čitavog niza bolesti.

FITNESS I ZDRAVLJE

Fitness kao pojam uvriježio se u našem jeziku kao sinonim za vježbanje na spravama u teretanama. No, fitness je puno više od toga, ili, bolje rečeno, fitness je pojam za sve što nas čini ˝ fit˝. Označava stanje dobrog tjelesnog i mentalnog zdravlja, dobre tjelesne kondicije nastale kao rezultat redovitog tjelesnog vježbanja i pravilne prehrane. Razlikujemo tjelesni i zdravstveni fitness.

Tjelesni fitness ( Physical fitness ) Wilnor ( prema ACSM 1998 ) definira kao sposobnost izvođenja umjerenog do intenzivnog stupnja tjelesne aktivnosti bez osjećaja umora kao i održavanje te sposobnosti tijekom cijelog života. Osjećati se zdravo, zadovoljno i sposobno za obavljanje svakodnevnih zadaća cilj je svakog pojedinca. Dobar tjelesni fitness omogućava efikasno funkcioniranje tijela pri obavljanju bilo kojeg tjelesnog rada bilo na poslu ili u slobodno vrijeme. Tjelesni fitness može biti opći ( podrazumjeva optimalno stanje zdravlja i dobre tjelesne kondicije ) i specifični ( definira tjelesne sposobnosti specifične za postizanje točno određenih ciljeva u sportu ili svakodnevnom životu ).

O pozitivnom utjecaju tjelesne aktivnosti na zdravlje govore mnogobrojni znanstveni radovi te se pojavio i termin zdravstveni fitness ( Health – related fitness ) kojim su označene one sastavnice fitnessa na koje tjelesna aktivnost može povoljno ili nepovoljno utjecati, pa se time i odraziti na zdravstveni status.

Osnovne značajne sastavnice zdravstvenog fitnessa su: morfološka, mišićna, motorička, srčano-dišna i metabolička sastavnica.(Heimer i Mišigoj-Duraković,1999)

Svjetska zdravstvena organizacija (World Health Organization) definira zdravlje kao tjelesno,mentalno i socijalno zdravlje, a ne samo odsustvo bolesti. Iz ove definicije vidljivo je da optimalan stupanj zdravlja znatno doprinosi kvaliteti života u cjelini. Zdravstvena vrijednost tjelesne i zdravstvene kulture ogleda se u mogućem i potrebnom utjecaju tjelesnog vježbanja ne samo na očuvanje i na unapređenje zdravlja čovjeka, nego i na skladan razvoj svih njegovih antropoloških značajki. Naime, suvremeno shvaćanje zdravlja odbacilo je konzervativnu definiciju zdravstvenog statusa koji se procjenjivao samo na temelju patoloških aberacija strukture ili funkcije pojedinih organskih sustava, pa je zdravlje definirano kao stanje potpunog tjelesnog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo kao odsutnost bolesti i iznemoglosti. Prema tome, sve su dimenzije antropološkog statusa u širem smislu dimenzije zdravstvenog statusa.

Izvještaj Instituta za istraživanje aerobike (Blair i sur., 1995.) povrdio je činjenicu da osobe sa višom razinom fitnessa žive dulje. Podatci temeljeni na 9777 muških ispitanika dobi od 20-82 godine pokazali su da muškarci koji nisu bili fit kad su ušli u istraživanje, a tokom 18 godina istraživanja su popravili svoju kondiciju, da su 44% smanjili vjerojatnost umiranja. Oni koji su bili fit na početku istraživanja i takvi ostali kasnije, smanjili su prema neaktivnima s niskom razinom sposobnosti vjerojatnost umiranja za 67%. Korist od tjelesne aktivnosti se pokazala u svim dobnim grupama, pri čemu su najsposobniji imali najniži rizik od prerane smrti.

FITNESS U SLUŽBI ZDRAVLJA

Tjelesna aktivnost se definira kao svako pokretanje skeletne muskulature koja rezultira povećanjem potrošnje energije (Caspersen i sur., 1985) u šta se mogu ubrojiti: redovite, povremene i sezonske sportsko rekreacijske aktivnosti; svi oblici kretanja u svrhu transporta (hodanje, vožnja bicikla); redovite i povremene dnevne aktivnosti; tjelesna angažiranost na poslu.

Brojna znanstvena istraživanja (WHO, 2002., 2003.) ukazuju da primjerena, redovita i kontinuirana tjelesna aktivnost pomaže u:

  • prevenciji i rehabilitaciji srčano-žilnih bolesti (koronarne bolesti srca), blago povišeni krvni tlak, arteroskleroza
  • prevenciji i rehabilitaciji osteoporoze
  • nastanku nekih oblika zloćudnih bolesti, osobito raka dojke i debelog crijeva
  • dijabetesa tipa II (inzulin neovisan)
  • nastanka oboljenja sustava za kretanje i mišićno-koštanih profesionalnih oboljenja
  • pozitivno djeluje na sve organske sustave a osobito na srčano-žilni i dišni
  • održanju poželjne tjelesne težine i dobrom odnosu masne i nemasne mase tijela (smanjuje potkožno masno tkivo, učvršćuje i povećava mišićnu masu i gustoću kostiju)
  • boljem izlučivanju toksina iz organizma što pomaže u smanjenju celulita i održanju dobre probave
  • pozitivno djeluje na suzbijanje depresije
  • smanjuje negativne učinke stresa
  • poboljšava kvalitetu spavanja
  • povećava ukupnu energiju i smanjuje ili odgađa pojavu umora.

Aerobna izdržljivost koju nazivamo i kondicija jedna je od najvažnijih sposobnosti za očuvanje zdravlja. Prema American College of Sports Medicine aerobni trening je bilo koji oblik tjelesne aktivnosti koji se izvodi aktiviranjem velikih mišićnih grupa najmanje 20 min u kontinuitetu, od 60-80% intenziteta određenog za svakog pojedinca. Aerobna izdržljivost direktno djeluje na učinkovitiji rad srčano-žilnog i dišnog sustava. Trenirano srce kuca manji broj puta u minuti ali jednim udarcem izbaci više krvi u krvni optok, poboljšava se cjelokupna cirkulacija u organizmu, krvne žile su čvršće i elastičnije, udahnuti kisik se bolje i učinkovitije doprema do svih tjelesnih stanica a eliminacija ugljičnog dioksida i otpadnih tvari iz organizma je bolja.

Preporuka za očuvanje i poboljšanje zdravlja od strane Svjetske zdravstvene organizacije je redovita, svakodnevna tjelesna aktivnost umjerenog intenziteta. Odabir aktivnosti ovisi o sklonostima, sposobnostima, znanju, željama i mogućnostima svakog pojedinca. S obzirom na klimatske uvjete, godišnje doba i ponude mjesta u kojem se živi, dobro je kombinirati više oblika tjelesne aktivnosti.

ZAKLJUČAK

Trenutna znanstvena saznanja uvjerljivo pokazuju da tjelesna neaktivnost, koja je u pokazuju da tjelesna neaktivnost, koja je u različitom stupnju prisutna u najvećem dijelu populacije većine svjetskih zemalja, predstavlja ozbiljnu opasnost za zdravlje, funkcionalnu sposobnost i kvalitetu života.

Taj se negativan utjecaj pojačava neodgovarajućom prehranom i drugim faktorima povezanima s prevladavajućim načinom (sedentarnim) života u industrijaliziranim zemljama, a sve više i u zemljama u tranziciji, ali i u zemljama u razvoju. Iako pravi lijek za negativne učinke tjelesne neaktivnosti (antidot), tjelesna aktivnost još uvijek, nažalost, uvelike pripada privatnoj, individualnoj sferi. Ipak, na društvu je i državi odgovornost da pruži prave informacije o važnosti redovite tjelovježbe te da osigura uvjete i

proširi mogućnosti za sigurno bavljenje raznim tjelesnim aktivnostima.

Zdenko Bodrožić, prof. kineziologije

Literatura:

  • Heimer S., Mišigoj-Duraković M.; Fitnes i zdravlje; Zbornik radova „Fitness“ Milanović D. I suradnici,Zagreb 1996.
  • Findak V., Metodika tjelesne i zdravstvene kulture, Zagreb, 1999
  • Vuori I., Kinesiology 2004.