Volim imati saznanje tko sam, koliko napredujem i kako se mijenjam kroz godine «odrastanja» ili «sazrijevanja» u svim segmentima svog života: kao osobni trener fitnessa, edukator, manager, muž i po novome otac jedne prekrasne djevojčice. Stoga, s vremena na vrijeme ponovno pogledam filmove koje sam već gledao ili pročitam knjigu koju sam već čitao i pokušavam dokučiti jesam li ovaj puta naučio nešto novo ili pronašao neki drugi smisao priče.
Razmišljajući proteklih dana o čemu vam želim pisati u novoj kolumni, naišao sam na jedan od svojih prvih tekstova, prije više godina pisanih za jedan naš portal. Pročitah i pomislih kako bih ga doslovce mogao ponoviti jer se ništa od tada nije promijenilo.
Kako bih kvalitetnije dočarao ostvareni feeling, prenosim dijelove tadašnjih redaka:
08.02.2011: I onda se pitam od kada je ono što jest i ono što bi trebalo biti normalno, postalo krivo? Od kada su tijela na kojima se više ne prepoznaje vrat, leđa imaju formu malih zgužvanih pasa (sharpei) i trbusi izgledaju poput bačvi vina ili nečega što uopće ne mogu definirati… od kada su to postale normalne stvari?
WALL-E movie!!!! Ako niste, pogledajte taj fantastičan crtić, koji nije za vaše klince, nego za Vas! Ili prelistajte knjige o anatomiji ljudskog tijela, pogledajte malo knjige iz srednje škole koje pričaju o starogrčkoj umjetnosti, pogledajte James Bonda s Danielom Craigom u Casino Royalu i pokušajte shvatiti: to nije ništa spektakularno, to je normalno i uobičajeno, tako izgleda ili bi trebalo izgledati tijelo muškarca
Danas bi taj tekst izgledao ovako:
… I onda se pitam od kada je ono što jest i ono što bi trebalo biti normalno, postalo krivo? Od kada su tijela na kojima se više ne prepoznaje vrat, leđa imaju formu malih zgužvanih pasa (sharpei) i trbusi izgledaju poput bačvi vina ili nečega što uopće ne mogu definirati… od kada su to postale normalne stvari?
WALL-E movie!!!! Ako niste, pogledajte taj fantastičan crtić, koji nije za vaše klince, nego za Vas! Ili prelistajte knjige o anatomiji ljudskog tijela, pogledajte malo knjige iz srednje škole koje pričaju o starogrčkoj umjetnosti.. pogledajte James Bonda sa Danielom Craigom u Casino Royalu i pokušajte shvatiti: to nije ništa spektakularno, to je normalno i uobičajeno, tako izgleda ili bi trebalo izgledati tijelo muškarca
Dakle, ne bih mijenjao niti rječ, jer se ništa nije promijenilo, a možda je još i gore.
Po čemu to zaključujem? Pa vrlo jednostavno… Na televiziji i u časopisima je još više različitih instant i super dijeta kojima ćete za samo 3 dana izgubiti 10 kg viška, sve je više reality programa koji će vas u samo dva dana transformirati u super zdravu i u savršenoj formi zvijezdu vašeg kvarta, sve je više poznanika koji se čudom čude kako su oni sve puniji i kako se njihovi konfekcijski brojevi povećavaju iz godine u godinu, te kako ih penjanje do 3. kata sve više umara… To mi dovoljno govori o psihofizičkom stanju nacije…
Na žalost, 3 ili 5 ili 10 novih fitness centara otvorenih u međuvremenu nije smanjilo broj neaktivnih i pretilih, niti su uspjesi naših sportaša aktivirali 100 novih sportskih klubova za djecu. Smanjili su se samo budgeti kojima bi se konstruktivno i pametno moglo djelovati na svijest građana o važnosti bavljenja tjelovježbom, a povećao se broj preplatnika sportskih TV programa koji sada još više mogu uživati u uspjesima hrvatskog sporta, dok ispijaju drugu ili treću “malu” pivicu i žustro navijaju iz svojih fotelja.
Na kraju, ostaje mi samo da se vratim u svoj mikrosvijet i pokušam razaznati jesam li i sam podlegao pasivnoj kulturi življenja ili i dalje nastojim biti primjerom balansiranog aktivnog života. Možda da sud prepustim vama…
08.02.2011.: Visok sam 183 cm, imam 88 kg, i trenutno 38 godina. Konfekcijski broj 50, jeans 33… Daleko sam od atletskog izgleda grčkih skulptura, ali za manje od tri tjedna, kada se naljutim, formiram torzo za uspješnicu na naslovnici hrvatskog izdanja Men’s Healtha, i to bez retuširanja. Vodim dvije i pol tvrtke, hranim kroz njih sebe i 30 zaposlenih, radni dan mi traje 16 do 18 sati. Dnevno se dva do tri puta presvlačim iz trenirke i tenisica u odijelo ili casual business look, ovisno s kim, kada i gdje imam sastanak. Dva do tri puta tjedno napravim i trening za sebe. Slobodnog vremena gotovo da i nemam.
16.02.2016.: Visok sam 183 cm, imam 88 kg, i trenutno 43 godine. Konfekcijski broj 50, jeans 33… Daleko sam od atletskog izgleda grčkih skulptura, ali za mjesec dana, ako to doista i želim, formiram torzo za uspješnicu na naslovnici hrvatskog izdanja Men’s Healtha, i to bez retuširanja. Vodim tri tvrtke, hranim kroz njih sebe i 35 zaposlenih, radni dan mi traje 10 do 12 sati. Dnevno se jednom presvlačem iz trenirke i tenisica u odijelo ili casual business look, ovisno s kim, kada i gdje imam sastanak. Dva puta tjedno napravim i trening za sebe, a treći trening nadoknađujem kroz jurnjavu za bebicom, bilo po parku ili po kući… Slobodno vrijeme pokušavam provesti uz obitelj, posvećen igri i odgoju svoje male djevojčice i zagrljajima supruge…
Srdačno Vaš
Orlando Lopac